0
Evropske lige

FOTO: www.fourfourtwo.com

IZ TOPOVOG UGLA: Prokletstvo Bele Gutmana i 60. godine velikana iz Milana

Objavljeno: 10.05.16 u 13:30

Lisabonski “orlovi” najveći su tragičari finala evrokupova dok su na Apeninima carevali Elenio Erera i Nereo Roko.

Prokletstvo Bele Gutmana

Kada je veliki Ferenc Puškaš, posle finala Kupa šampiona 1962.predao dres Euzebiju svima je bilo jasno da je to simboličan čin smene na vrhu evropskog fudbala.

Benfika je preuzela primat od Reala i tako postala najbolja ekipa u dekadi koja je usledila. Ipak, odlaskom Bele Gutmana Portugalci ostaju na dve početne titule, a u prvi plan izbija Elenio Erera (Argentinac sa francuskim pasošem) i njegov destruktivni Inter koji je forsirao „katenaćo“ ultra defanzivni sistem igre. Nešto slično primenio je i Rokov Milan.

Benfika je klub koji je bukvalno prekinuo desetogodišnju vladavinu španskih i italijanskih velikana. Predvođana neponovljivim Euzebijom uspela je da osvoji 13 pehara u 10 godina! Kao od šale zasenila je kontinentalne konkurente. Tri spomenuta kluba ravnopravno su podelili evro titule. Svaki je osvojio po dve.

BENFIKA

 [stextbox id=“hotsport_text_box“]Prvak: 1961,63,64,65,6768,69
Kup: 1962,64,69,70
Kup šampiona: 1961,62[/stextbox]

Priča o „orlovima“ mora početi sa trenerskim nomadom Belom Gutmanom. Bio je poslednji veliki izdanak podunavske fudbalske škole iz međuratnog perioda. Nigde se nije puno zadržavao i postao je pozant po izjavi:

„Za svakog trenera treća sezona je fatalna“. Pošto je 1959.osvojio titulu sa Portom angažovala ga je Benfika. Odmah se odrekao 20 igrača i sa novim, mladim snagama pripale su mu titule 1960,61.

Gutman je uspeo 1960.da Sportingu ispred nosa uzme napadača Euzebija. Debitovao je naredne sezone. Prvi izlet u Kup šampiona bio je uspešan. U finalu su, uz dosta sreće, pobedili favorizovanu Barselonu sa 3:2. Posle toga izgubili su od Penajrola u drugom izdanju Interkontinentalnog kupa. Godinu dana kasnije, posle dramatičnog polufinala sa Totenhemom, došli su u poziciju da brane titulu. Real je vodio sa 2:0 i 3:2, ali je Benfika slavila-5:3! “Crni panter” Euzebio je bio glavna zvezda. Te godine osvojili su i kup.

IZ TOPOVOG UGLA: Dungini anonimusi osvajaju Ameriku

Posle dve titule šampiona Evrope Bela Gutman je verovao da zaslužuje povišicu. Rukovodstvo se nije složilo i došlo je do razlaza. Ono što je na odlasku izgovorio neki su shvatili kao kletvu. Počela je da se ispunjava.

U Interkontinentalnom kupu usledio je poraz od Peleovog Santosa. Sledeće tri godine Benfika je bila prvak Portugalije, ali je 1963.izgubila u finalu Kupa šampiona od Milana 1:2, a naredne ih je u prvoj rundi izbacila Borusija (D).

Benfika je 1965.ponovo zaigrala u finalu. Poražena je na San Siru od Intera 0:1. Tokom 1967.ponovo je osvojila titulu prvu od tri u nizu. Ona im je dala priliku za još jedan napad na sam vrh. I ponovo je stigla u finale 1968.ali je još jednom bila „gost“. Na londonskom Vembliju Mančester junajted je pobedio, posle porodužetaka, sa 4:1. Iduće godine u ¼ finalu bolji je bio Ajaks, a u drugom kolu 1970.Seltik i to posle bacanja novčića (pismo-glava)!

IZ TOPOVOG UGLA: Zlatne pedesete – Koreni uspeha Reala, Barse i Milana

Ako mislite da je tu bio kraj grdno se varate. Ipak, na red je došla 2013. Benfika je u ciglo nekoliko dana ostala bez tri trofeja! Porto joj je “oteo” titulu na stadionu Dragao golom Klebera u zaostavnom vremenu. U finalu nacionalnog kupa bolja je bila Vitoria iz Gimaraeša (1:2), a onda u već legendarnoj borbi za trofej u Ligi Evrope slavio je Čelsi sa 2:1 golom Baneta Ivanovića malo pre poslednjeg sudijskog zvižduka.

Do osmog uzastopnog neuspeha “orlovi” su došli 2014. Sevilja je bila prisebnija sa bele tačke u finalu Lige Evrope! Benfika je, za utehu, osvjila šampionat, Liga i nacionalni kup, ali ostaje žal za evropskim trofejom. Što je menogo-mnogo je pa taman bilo i od Bele Gutmana.

INTER

 [stextbox id=“hotsport_text_box“]Prvak: 1963,65,66
Kup šampiona: 1964,65
Interkontinentalni kup: 1964,65[/stextbox]

Ererin „La Grande Inter“ uz Benfiku je najviše obeležio šezdesete. Dok su Portugalci ostali upamćeni kao tim koji je igrao za gol više Inter je bio najslavniji primer italijanskog „katenaća“. Uprkos stereotipima Erera je uvek tvrdio da njegov taktički pristup nije bio negativan. Navodio je primer Faketija, levog beka koji je zbog pojačane odbrane mogao da igra vrlo ofanzivno. Isticao se i golovima. Erera je u svalčionici govorio:

„Utakmica počinje rezultatom 0:0. Ukoliko postignemo gol i do kraja sačuvamo mrežu pobedićemo“.
Pošto je 1960.smenjen u Barseloni Erera je preuzeo Inter. Do tada je predsednik Anđelo Morati (otac doskora aktuelnog gazde Masima) ekspresno menjao trenere. Erera je u klubu ostao osam godina. Iako je po dolasku u Italiju promenio svoj taktički pristup mnogi elementi njegovog rada ostali su isti. Osim što je bio pionir sportske psihologije njegovu karijeru pratile su glasine da je dopingovao fudbalere i da je Inter potkupljivao sudije. Njegovo insistiranje na karantinima pre utakmica takođe je ponekad imalo neželjene posledice. Inter je u prvoj sezoni bio treći, 1962.drugi, a 1963.šampion Italije.

IZ TOPOVOG UGLA: Evo kako bi mogla da izgleda nelegalno priznata reprezentacija Kosova (SASTAV)

Tokom 1964. bili su drugi u ligi, ali im je pripao Kup šampiona pobedom od 3:1 nad Realom. Pridodali su i Interkontienntalni kup trijumfom nad Independienteom. Iduće godine vratili su „skudeto“, odbranili pehar u Kupu šampiona i još jednom savladli Independiente u Interkonti finalu. Pošto su i 1966.osvojili Seriju A mnogi su poverovali da Inter može do het-trika u Ligi šampiona. U tom pohodu zaustavio ga je Real.

Sastav se raspao 1967. Posle odličnog starta usledio je period loših rezultata i neubedljivih partija. Dva kola pre kraja sezone Inter je ipak došao u sjajan položaj. Sa dve pobede mogao je da osvoji Kup šampiona i Seriju A!

Bez Luisa Suareza i pod samoizazvanim pritiskom tokom karantina pred finalnu utakmicu Inter je u Lisabonu izgubio sa 2:1 od Seltika. Na to se nadovezao poraz protiv Mantove pa su ostali i bez „skudeta“!

Sledeće sezone Inter je bio peti i Erera je napustio klub. Četvrti su bili 1969, a drugi 1970.uz plasman u polufinale Kupa sajamskih gradova.

MILAN

 [stextbox id=“hotsport_text_box“]Prvak: 1962,68
Kup: 1967.
Kup šampiona: 1963,69
Kup kupova: 1968.
Interkontinentalni kup: 1969.[/stextbox]

Kao što se Inetrovi uspesi vezuju za Ereru, Milanovi idu uz drugo veliko ime „katenaća“ Nerea Roka. Čak i više nego u Ererinom slučaju. Njegov pristup nije bio nužno negativan. Milan je često postizao puno golova, a u ekipi je držao, na užas prijatelja Đanija Brere, vezistu Đanija Riveru. Ispostavilo se da je bio bolji poznavalac fudbala od nadobudnog novinara.

Roko je repuatciju stekao vodeći Triestinu i Padovu. Sa njima je ostvario najveće klupske uspehe: drugo i treće mesto. Čim je 1961.preuzeo Milan doveo ga je do šampionskog lovora. Dve godine kasnije u prvenstvu je bio treći, ali je Milan prvi put u svojoj istoriji osvojio Kup šampiona.

Roko je preuzeo Torino, a u naredne četiri godine Milan je promenio isto toliko trenera. Pokušaj da odbrani KEŠ zaustavio je Real. Milan je u Seriji A bio treći. U sezoni 1964/65 osvojili su drugo mesto i ispali u prvom kolu Kupa sajamskih gradova. Još slabija je bila sledeća sezona-sedmo mesto i nova eliminacija u trećem kolu KSG. Osvajanje kupa iz 1967. (sedmo mesto) malo je ublažilo pad.

Sledeće godine, ponovo pod Nereom Rokom, Milan je osvojio Kup pobednika kupova i šampionat. Do drugog Kupa šampiona stigli su 1969.trijumfom od 4:1 nad Ajaksom, uz treće mesto u šampionatu. Kada je počela nova sezona usledila je eliminacija od Fejenorda i četvrta pozicija u nacionalnom prvenstvu.

Završean je era „katenaća“, a započela „Totalnog fubala“.

0
0

0 Komentara

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

Unesite pojam i stisnite enter