1
Domaći fudbal

FOTO: HOTSPORT

NG INTERVJU – JOVIČIĆ: Porazi u derbijima su mi teže pali od povrede, od Dekija mogu mnogo da naučim, otac zna da me izgrdi kad slabo igramo!

Objavljeno: 01.01.20 u 15:00

Gost HotSporta u novogodišnjem intervjuu bio je prvotimac Crvene zvezde Branko Jovičić koji se oporavlja od teške povrede prednjih ukrštenih ligamenta kolena i spremno dočekuje pripreme za proleće 2020. godine.

Ime Branka Jovičića biće zlatnim slovima upisano u istoriju Crvene zvezde, momak rodom iz Raške na dobrom je putu da sa crveno-belima osvoji treću titulu prvaka Srbije, a i jedan je od tvoraca evropske Zvezde i svih njenih uspeha na Starom kontinentu prethodne tri godine. Branko Jovičić se oporavio od teške povrede prednjih ukrštenih ligamenta kolena zadobijene letos u duelu kvalfikacija za Ligu šampiona protiv HJK Helsinkija i polako se fizički priprema da spreman dočeka prvu prozivku 10. januara.

Ipak, vest koja ga je dočekala na odmoru u rodnom kraju jeste promena na klupi crveno-belih, tvorac evropske Crvene zvezde koja je prezimila u Ligi Evrope i dve godine igrala grupnu fazu Lige šampiona, Vladan Milojević rešio je da šest meseci pre isteka ugovora napusti klub.

Milojević je bio jedan od ljudi uz dirketore Zvezdana Terzića i Mitra Mrkelu koji su želeli da me dovedu u Crvenu zvezdu. Došao sam u istom trenutku kada i on. Za dve i po godine prošli smo sve i svašta. Ređali su se uspesi kako su godine odmicale, pomerali smo lestvicu sve više i više. Osetio sam sa tom generacijom sve najbolje u Crvenoj zvezdi. Drago mi je što sam deo te generacije, jer sam to od malena sanjao. Naravno, čuli smo se posle njegovog odlaska. Poželeo sam mu puno sreće u daljoj karijeri i zahvalio mu za sve ono što smo prošli – počeo je priču za HotSport, Branko Jovičić.

Kakava je bila tvoja rekacija kada si saznao da će Vladan Milojević napustiti kormilo i zameniti ga legenda kluba Dejan Stanković?

– Niko nije slutio na njegov odlazak. Dosta se govorilo o našoj atmosferi i da smo živeli kao jedna porodica, nije nam bilo drago što se to desilo. Nismo ni slutili na to. To je život, to je Crvena zvezda. Posle njega dobili smo veliko pojačanje, došla je jedna legenda srpskog i svetskog fudbala Dejan Stanković. Igrač koji je dosta dao našem fudbalu i bio je predvodnik svih generacija, rođeni pobednik, radio je sa velikim trenerima i to iskustvo će značiti svima nama u Crvenoj zvezdi. Nisam se čuo sa novim šefom, ubrzo će nam početi pripreme. Kao igrač želim njemu i njegovim saradnicima puno sreće u poslu. Trudićemo se da budemo dobri kao i do sada i da im maksimalno olakšamo posao. Nije fraza kada se kaže da nam je čast i zadovoljstvo što ćemo raditi sa takvim imenima – istakao je popularni Bakula.

FOTO: STARSPORT

Godina 2019. je sada već za nama, za Branka Jovičića ona je bila pomešana velikim uspesima, ali i nesrećom da se teško povredi?

– Kada su počele kvalfiakcije za Ligu šampiona osećao sam se spremno, bolje rečeno komotno. Ušao sam u formu, bio sam samouveren, verovao sam da ćemo igrati Ligu šampiona. Cela ekipa je to osećala. Na žalost povredio sam se, to mi se dogodilo i 2017. godine kada sam došao. Tada sam iz svega izašao jači i bolji, verujem da će tako biti i sada. Želim da se zahvalim saigračima, navijačima, stručnom štabu i ljudima u klubu koji su mi obezbedili odlične uslove za operaciju i oporavka. Svima dugujem zahvalnost i nadam se da ću se odužiti na terenu, ali i van njega.

Po čemu češ pamtiti odlazeću 2019. godinu?

– Negativno je što se tiče moje povrede, ali smo svi u službi Crvene zvezde. Žao mi je zbog duple krune, sve bih zamenio da je Zvezda osvojila duplu krunu i ušla u Ligu šampiona. Žao mi je zbog povrede, ali sam zajedno sa saigračima doživljavao sve  u svlačionici. Igrao ja ili ne, sve mečeve sam preživljavao i imao tremu zajedno sa saigračima. Žalim zbog povrede, ali za Crvenu zvezdu bila to jedna uspešna godina.

Da li je na kraju prošle godine više boleo poraz u finalu Kupa Srbije od Partizana ili na kraju ispadanje u Evropi protiv Olimpijakosa?

– Sigurno je da više boli poraz u derbiju. To su utakmice koje ne mogu da se opišu rečima, nešto što ne može da se doživi nigde u Evropi. Igrao sam derbi sa Uralom u Rusiji, ali to ne može da se poredi sa ‘večitim derbijem’.  Činimi se da ću 2019. godinu više pamtiti po tim porazima u derbiju, nego po teškoj povredi – iskren je bio Jovičić.

FOTO:Crvena zvezda

Da li pre izlaska na teren imaš neki ritual, nešto što uradiš pre nego što istrčiš na travnati tepih?

– Pomolim se Bogu za zdravlje i pobedu. Nemam poseban ritual koji se izdvaja iz uopštenog što vlada u svlačionici. Posle zagrevanja imamo kratak sastanak koji traje dva ili tri minuta. Sada sa novim šefom verovatno će nešto biti drugačije. Jedva čekam da počnu pripreme da se upoznamo sa Dejanom Stankovićem. Svi igrači željni su dokazivanja, to će doneti i na kvalitetu. Nadam se da ćemo se što bolje upoznati i krenuti da ređamo pobede.

Crvena zvezda je dve godine zaredom igrala u Ligi šampiona, ove sezone zbog povrede ne, ali si prošle vodio bitke sa najkreativnijim fudbalerima sveta? Ko je na tebe ostavio najjači utisak?

– Teško je, radi se o izuzetnim igračima koji igraju za svoje reprezentacije, osvajali su svetska i evropska prvenstva. Individualno je na mene poseban utisak ostavio Marko Verati koji je po konstituciji sličan meni. Sada imam sreće da radim sa Dejanom Stankovićem koji je igrao moju poziciju. Čovek je koji je osvojio ‘tripletu’ i koji se borio protiv velikih igrača, njegovo iskustvo će nam značiti.

Branko Jovičić ne krije da mu je žao što se grupa Gardista ‘rasformirala’ odlaskom  iz kluba Vujadina Savića, Filipa Stojkovića, Nemanje Radonjića i Gorana Čaušića.

– ‘Gardisti’ su se desili spontano u svlačionici i ona je dokaz dobre atmosfere u svlačionici i koja je dovela do dobrih rezultata. Nismo se mi izdvajali od ostalih momaka, svi smo bili jako bliski. Imali smo grupu koja je provodila vreme zajedno i van terena, a eto, Vujadin je napravio tu grupu. Čujemo se redovno, naravno da mi je žao što su neki momci otišli, svi oni mnogo vole Crvenu zvezdu. Emotivno su vezani za klub, neki su proveli i više vremena od mene u klubu, znaju kako klub diše i nadam se da će se jednom svi oni vratiti ovde na ‘Markanu’.

Gde su ‘Gardisti’ tu su bile i šale. Na čiji ‘račun’ si se ti najviše šalio?

– Bilo je tu raznih anegdota, ali bi vam oduzeo puno vremena kada bih o tome pričao. Voleli smo da se šalimo. Lično na temu kako priča Vujadin Savić, on se nije ljutio kada ja to kažem. Voleo sam da ga imitiram. Takođe, tu su bile i društvene igre u karantinu. Goran Čaušić se najviše ljuti, on se uvek ljuti. Ne znate vi kako je to bilo pre godinu dana kada je pao snega i kada samo čekali da očiste teren, sve vreme smo u svlačionici igrali ‘Ne ljuti se čoveče’, mislim da je Čauš ljut izašao na teren – nasmejao se Bakula.

FOTO: FK Crvena zvezda

Na meču 2. kola kvalfikacija za Ligu šampiona doživeo si tešku povredu prednjih ukrštenih ligamenta kolena, koja je veoma bolna, a ti si meč odigrao do kraja, kako?

– Dva – tri minuta pred kraj utakmice sam se povredio. Verovatno je ta neka želja i borba da idem preko granice bola dovela do toga da na nogama dočekam poslednji sudijski zvižduk. To me srećom nije koštalo pogoršanja povrede. Nisam hteo da izađem iz igre, tek sam sutra popodne saznao da su ligamenti kada sam dobio izveštaj sa snimanja, ni u tom trenutku mi nije bilo jasno da su mi pokidani ligamenti. Nisam sutradan trenirao, ali sam normalno hodao. Niko nije posumnjao da su prednji ukršteni ligamenti, a unutrašnji oštećeni. Pozvali su me odmah iz kluba. Još jednom zahvaljujem svim ljudima u klubu koji su brzo reagovali i poslali me na operaciju u Rim. Proveo sam tamo mesec dana, a posle sam nastavio da radim sa Andrijom Milutinovićem sad sam spremam za početak priprema.

Pred nama je nova 2020. godina, šta bi voleo da ostvariš u narednih 12 meseci?

– Želim svima od igrača, preko uprave, stručnog štaba i navijača da poželim sve najbolje u novoj godini, puno sreće, zdravlja i uspeha. Ako pričamo o Crvenoj zvezdi, onda sigurno želim da ‘upišemo’ tu duplu krunu koja se iščekuje sve ove godine. Treću godinu pokušavamo, prve godine smo u kupu ispali u Šapcu, potom smo prošle godine izgubili u finalu od Partizana, eto ove godine ako mogu da obećam da ćemo se lavovski boriti za duplu krunu i novo učešće u Evropi – poslao je jasnu poruku Branko Jovičić.

Navijači bi rekli da titula nije prava ako se u sezoni ne pobedi Partizan?

– S obzirom da smo nesrećno ispali u Evropi i nemamo više šansu da se takmičimo sa tim timovima u Ligi Evrope, gde smo zaslužili da igramo, ostaju nam sad te derbi utakmice za koje stvarno treba da se spremimo, mada je ne bih potcenio ni ostale protivnike. Istina je da ljudi pričaju da titula nije titula ako se ne pobedi derbi, iskreno svim zvezdašima dugujemo prvau borbu i bitku protiv Partizana, jer iskren da budem, iako nisam bio akter utakmice u Humskoj, nismo igrali na nivou. Ne smemo da se lažemo, obećavam da ćemo se potruditi da budemo pravi u tim utakmicama.

Koliko tebi lično znači podrška ‘Delija’ iz utakmice u utakmicu?

– Mi pričamo o tome stalno, oni su naš 12. igrač, to nije fraza. Kad se čuje njihov huk osećaš se moćno i ponosno na terenu, tada možeš da daš i više nego što se očekuje. Niko nije verovao da ćemo pobediti Liverpul, to se desilo zahvaljujući pomoći ‘Delija’. Dugujemo im u novoj godini pobede u derbiju – obećao je Jovičić.

Slika koja vredi milion dolara je sigurno izgled lica protivničkih igrača, evropskih zvezda, kada izlaze kroz ‘pakao’ čuvenog tunela na ‘Marakani’?

– Na ovu temu ću vam ispričati anegdotu. Pred odlučujuću utakmicu za proleće u Evropi protiv Kelna pročitao sam knjigu Siniše Mihajlovića ‘Božija levica’ u kojoj je on opisao prolazak kroz čuveni tunel. Citiram ga, pitao je sebe: ‘Šta mi je sve ovo trebalo u životu’? Zaista, to je nestvaran osećaj kad uđeš dole, s jedne strane fudbalske veličine koje si do juče gledao na TV-u, sad stojiš sa njima, a sve tutnji od skakanja na tribinama, ni njima nije svejedno. A, bogami i ja se kao Siniša pitam: ‘Šta mi je sve ovo trebalo’? – rekao je Branko Jovičić i onda Siniši Mihajloviću poručio da pobedi u najvažnijoj borbi u životu:

– Koliki je Siniša tada borac bio, a evo i danas dan je takav. Svi znamo šta ga je snašlo u životu. Želim mu da veruje u sebe, kao što mi svi verujemo u njega i sigurni smo da će pobediti i ovu važnu bitku u životu.

Za razliku od saigrača koji za odmor biraju egzotične destinacije, ti si odan svom rodnom kraju?

– To je moje jedini mesto za odmor. Vezan sam za porodicu, volim da odem u svoj rodni kraj. Ne bežim od saigrača, prošle godine smo zajedno slavili Novu godinu, ali sada neki od njih imaju obaveze u svojim klubovima, Vujadin (Vujadin Savić) na Kipru, Radonja (Nemanja Radonjić) ima obaveze u Marseju. Moje rodno mesto je odmah ispod Golije, volim taj vazduh, volim sneg, odmaram sa porodicom, ali i pomalo treniram. Pokazalo se kao pogodak.

Kad odeš kući čega se najviše uželiš iz majkine kuhinje?

– Sad nisam u punom trenažnom procesu i nedozvoljava mi konstitucija da se previše opustim po pitanju kuhinje moje majke, non-stop joj pričam ‘sedam dana kod tebe kao mesec dana bez treninga’. Tu ne pomažu ni tri treninga dnevno. Volim sve njene specijaliteta sa hranom iz našeg kraja. Tu mislim na sjenički sir ili kajmak sa Golije – otkrio je Bakula, a bogami i nama je stomak dobro ‘zakrčao’.

Kako tvoji roditelji podnose tvoje pobede, poraze i povrede?

– Teško, teško to podnose majka i otac. Otac voli da gleda Zvezdu, majka me stalno prati, teško je. Ali, teže bi meni bilo da njih nema, jer samo oni znaju kroz šta sve ja prolazim.

Da li otac zna da te okrene posle nekog poraza da se malo našali na tvoj račun?

– Tata ne, on je vezan za Crvenu zvezdu. Emotivno to gleda. Zna da me izgrdi. Dešavaju se bolje i lošije partije, ali to je sport, to je fudbal – rekao je Branko i otkrio anegdotu vezanu za njegovog velikog prijatelja Vujadina Savića i njegovog sina:

– Mali Vujadinov sin je toliko bio ljut posle poraza u jednom derbiju da nije hteo da priča sa njim. Mali mnogo voli Zvezdu, kao i cela njegova porodica.

Šta bi na kraju poželeo navijačima Crvene zvezde i čitaocima HotSporta u 2020. godini?

– Poželo bih svima puno zdravlja sreće i ljubavi u 2020. godini. Navijačima da što više pune tribine i da nas podržavaju. Mi ćemo se na terenu kao lavovi boriti da ih ne razočaramo – zaključio je Branko Jovičić.

ŽELITE DA PROČITATE NAJBOLJE SPORTSKE VESTI – POSETITE INSTAGRAM STRANICU HOTSPORT.RS

0
0

1 Komentara

  1. “od Dekija mogu mnogo da naučim”, kaže Jovičić (isčupano iz konteksta)! Ne, talenat za fudbal se nosi u sebi ili se ne nosi, nije fudbal neka kartaška igra, kao recimo poker! Ti si bio jedan od miljenika onog smenjenog trenera Milojevića ali vrlo malo si pružao, jer osim borbenosti ti apsolutno ništa nemaš a to je za fudbalera veoma malo! Kod tebe su me razočarali neprecizni pasovi, koji idu unazad i u širinu a nikako napred! Ti kao zadnji vezni moraš u najkraćem mogućem roku da izneseš loptu na polovinu protivnika i tamo je tačno predaš! Međutim, to je za tebe misaona imenica!

    0
    0
    Odgovori

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

Unesite pojam i stisnite enter