0
Evropske lige

Pejčinović za HotSport: Ne žalim što u srpskom prvenstvu nisam ostavio dublji trag

Objavljeno: 14.01.14 u 10:17

Jedan iz plejade igrača koji je svoju potpunu afirmaciju morao da ostvari van zemlje svakako je i Nemanja Pejčinović. Bivši prvotimac i kapiten Rada koji je jedno vreme proveo na pozajmici u Crvenoj zvezdi već četvrtu godinu igra za Nicu, a u poslednje vreme nameće se kao ozbiljan kandidat za reprezentataciju Srbije za koju je dres nosio samo jednom.

nemanja-pejcinovic

Sa ove tačke gledišta, koliko ti je vremena bilo potrebno da se prilagodiš i snađeš u novoj sredini?

– Sam dolazak u Francusku sigurno da je predstavljao veliki izazov. Bez znanja jezika, stila igra , šampionat koji je težak za igranje, imao sam imperativ dokazivanja u svakom smislu. Sa druge strane, imao sam veliku sreću da sam u timu naišao na igrace koji su me odlično prihvatili, ne samo oni vec svi ljudi u klubu na čelu sa Erikom Ruom, tadasnji sportski direktor i trener istovremeno. Odmah sam krenuo na časove francuskog,koji sam realtivno brzo savladao. Što se tiče samog stila igr dosta je težak, na svakoj utakmici ima dosta duela, mnogo brzih i snažnih igrača koji su dobro tehnicki potkovani, koje uvek treba zaustaviti.

Pored mnogobrojnih obaveza, da li stigneš da se vidiš sa nekim od naših igrača koji trenutno igraju u Francuskoj?

– Od naših igrača koji su trenutno u Francuskoj, jedino se čujem sa Đorđevićem jer smo još u Radu igrali zajedno. Sa ostalima se vidim samo kad igramo međusobno i to na par minuta pre ili posle utakmice kada nam vreme dozvoli.

Kako su čelnici kluba zadovoljni trenutnim plasmanom ekipe i koje su ambicije za preostali deo prvenstva?
[stextbox id=“hotsport_text_box“ float=“true“ align=“right“]Fudbal u Francuskoj ima jednu lepu evoluciju u zadnjih par godina i uveren sam da će tako i nastaviti. Kvalitet je bolji nego ranije,dosta velikih fudbalskih imena je sada tamo. Naravno, na sportskom nivou još uvek ne može da parira engleskoj ili nemačkoj ligi, ali se sa ostalim može nositi bez problema. Mislim da je to glavni razlog vernosti igrača i da će se ta tradicija nastaviti s obzirom na ulaganja u fudbal.[/stextbox]

– Trenutno se nalazimo na sredini tabele, na poziciji koja nije zadovoljavajuća s obzirom na kvalitet ekipe. U jednom trenutku smo vezali sedam poraza za redom, a da smo samo tri ili četiri utakmice dobili, nalazili bi smo se u samom vrhu tabele.  Ovaj niz se sigurno neće ponoviti do kraja sezone, tako da verujem da ćemo sezonu završiti u gornjem delu tabele.

Poslednjih godina velike fudbalske zvezde poput Ibrahimovića, Kavanija, Falkaa došle su da igraju u Francuskoj. Koliko je tebi kao defanzivcu teško da se nosiš sa igračima koji su u samom vrhu svetskog fudbala?

– Samim dolaskom Ibrahimovica, Kavanija, Tijaga Silve, Falkaa i drugih francusko prvenstvo je krenulo uzlaznom putanjom i na dobrom je putu da postane jedan od vodećih šampionata Evrope. Dosta novca se ulaže u klubove što je veliki napredak. Što se tiče same igre protiv ovih zvezda, to je velika i značajna stvar za mene kao defanzivca, jer sam skoro na svakoj utakmici u duelu sa najboljim igračima današnjice. To zaista imponuje, a i motiva je na pretek.

Ugovor sa Nicom ti ističe na kraju sezone, da li imaš neke planove, želje gde bi voleo da nastaviš karijeru?

– Kako sada stvari stoje skoro je sigurno da ću napustiti klub i krenuti u nove izazove, ali da sačekamo letnji prelazni rok pa da vidimo šta će se izdešavati. Ponuda ima, tu nema tajni. U pitanju su francuski klubovi, ali ima zainteresovanih ii z Nemačke i Italije, kao i jedan veliki klub iz Grčke. Moj agent već uveliko radi na tome i ne sumnjam da ću biti i više nego zadovoljan ovi ugovor.

FOTO:STARSPORT
FOTO:STARSPORT

Tokom svoje karijere igrao si u Superligi, da li uspevaš da pratiš dešavanja u našem fudbalu i kako ti deluje liga ove godine?

– Superliga je bila moj korak ka inostranstvu. Istina je da nisam ostavio dublji trag, ali kakvo je sada stanje i ne žalim mnogo. Ne vrednuju se prave stvari, pritisak koji se nameće igračima, trenerima, pa čak i nekim klubovima nije baš normalan. Za mladog igrača je mnogo teško da napreduje, a da pokaže svoj kvalitet je gotovo nemoguće. Igrači su prinuđeni da menjaju sredine zbog egzistencije, treneri se menjaju gotovo svake godine, a u zadnje vreme vidimo i prepucavanja i tužakanja naša dva najveca kluba, a to je mnogo ispod nivoa na kom bi trebalo da budu klubovi sa takvim renomeom. Iz tih razloga nekad nemam mnogo volje da čitam šta se dešava i govori u fudbalskoj javnosti. Istina je da se zadnjih par godina stanje menja na bolje i verujem da će se tim putem nastaviti. Problem u srpskom fudbalu je taj što ne postoji privatizacija, jer kad bi se to desilo naši klubovi bi postal redovni učesnici evropskih takmičenja. Naravno uz privatizaciju je potrebna i pomoć države koja mora biti surova prema pojedinima, kako bi porodice sa decom ponovo dolazili na utakmice, a ti klinci zavoleli sport pre svega i postali ljudi sa zdravim razmišljanjima. Slike i situacije koje danas vidimo u fudbalu, mogu biti opasne posledice za mlade,jer se iskazuje uglavnom negativna strana koja u budućnosti postaje ono sto ne priželjkujemo, mladi koji nisu na pravom putu.

Tvoj nekadašnji klub Rad, nalazi se u veoma nezavidnom položaju. Na proleće ih očekuje grčevita borba za opstanak.

– Znam da je Rad dobio novu upravu i ja im želim sve najbolje i puno sreće u radu i u nastavku šampionata. Iskreno se nadam da će izboriti opstanak jer bodovna razlika nije velika i zato postoji velika verovatnoća da će klub u kome sam se formirao kao igrac i dostigao nivo reprezentativca, na kraju sačuvati.

Da li bi se u budućnosti ako se za to stvore adekvatni uslovi vratio u Srbiju i ponovo zaigrao Superligu?

– Kada bi se situacija u Srbiji i Superligi promenila promenila razmislio bih o tome. Iskreno se nadam da će do promena doći, ali priče o mom povratku na zalasku karijere su jako diskutabilne. Kad pogledam kakva je sada situacija nikad se ne bih vratio.

Još jedna velika fudbalska smotra protećiće bez Srbije, kako iz tvog ugla izgleda ceo minuli kvalifikacioni ciklus i uopšte sve ono što je uradio Siniša Mihajlović?

– Nažalost, propustićemo svetsko prvenstvo gde će najbolje reprezentacije odmeriti svoje snage. S obzirom na kvalitet kojim raspolaže Srbija, a koji se mogao uvećati određenim izmenama, sigurno da nam je mesto u Brazilu, ali gledajući sve one kvalifikacione utakmice koje smo igrali, nije bilo realno da se nađemo tamo. Ne zbog toga što Srbija već duži niz godina ima fudbalsku krizu, već zbog nedovoljno provedenog vremena na okupu. Nedovoljno međusobno poznavanje igrala je naš najveći problem kao i adaptacija na novog selektora, njegove ideje i zahteve. Za to nije postojalo mnogo prostora zbog svih obaveza koje igrači imaju u klubovima i rasporeda utakmica i obaveza u evropskim ligama. Mada tako je svim drugim igračima koji su reprezentativci. Jako je teško uigrati igrače da funkcionišu kao jedan u kratkom vremenskom periodu, kao što je bio slučaj sa nama. Ipak, mislim da je Mihajlović uradio ono što je neophodno, podmladio je ekipu i spremio je za neki naredni ciklus. Početak kvalifikacija nije bio kakav smo priželjkivali, ali videli smo da ekipa igra sve bolje i bolje kako je vreme odmicalo i ako je tada  bilo kasno za promenu stanja na tabeli, ni malo lake grupe u kojoj smo bili. Ko god da bude novi selektor, mislim da je neophodno pružiti mu poverenje,slobodu i sigurnost da ispred sebe ima par godina rada,  a ne da se menjaju selektori kao treneri u pojedinim domaćim kubovima.

Koji trenutak u dosadašnjoj karijeri ti je najdraži, a koji bi voleo da zaboraviš?

– Bilo je dosta lepih momenata, počev od kadeta u Radu pa do danas. Ne bih mogao da izdvojim neke posebne osim, možda kada sam zaigrao za mladu reprezentaciju na Evropskom prvenstvu, kao i prijateljska utakmica protiv Poljske na kojoj sam debitovao za A selekciju.

Od kada živiš u inostranstvu, šta ti najviše nedostaje?

– Ono što mi nedostaje od kad sam otišao u inostranstvo, a verujem da bi se složili mnogi igraci koji su se otisnuli van granica naše zemlje, je toplina porodice, mamina kuhinja, prijatelji. Kao i svakom drugom čoveku, podrška porodice mi je jako bitna, ali već sam navikao na ovakav život, jer od svoje 15 godine sam otišao od kuće i počeo samostalan život.

Prethodna godina bila ti je veoma uspešna, šta si sebi poželeo za ovu 2014. godinu?

– Poželeo sam pre svega zdravlje,a zatim i stalne pozive selektora. Želim da budem među “orlovima” jer mislim da po kvalitetu i partijama koje pružam to zaslužujem.

hotsport.rs/I.L.

0
0

0 Komentara

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

Unesite pojam i stisnite enter