4
Domaći fudbal

FOTO: HOTSPORT

HOTSPORT INTERVJU – IVICA ILIEV: Poslednja reč o Plzenu! Malo poznate priče o penalu u Njukaslu, duplim aršinima za ‘večite’, Ožegoviću i ‘galaktikosima’ (VIDEO)

Objavljeno: 03.03.18 u 12:59

Gost redakcije Hotsporta i kompanije MaxBet bio je sportski direktor Partizana Ivica Iliev sa kojim smo razgovarali o mnogim, pa i manje poznatim temama, a zatim je naš sagovornik odigrao humanitarni tiket čiji je potencijalni dobitak namenio Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj.

Srpska sportska javnost navikla je na uspehe i pobede. Svaki joj poraz teško pada, a po pravilu nakon toga kreću kritike, nekada i bez pokrića. Ipak, Ivica Iliev je jedan od sportskih radnika koji je u startu bio osuđen, ali je vremenom dobio podršku dela navijačke publike.

Još će mnogo godina proći dok ne stekne status simbola kluba na poziciji sportskog direktora, ali se za sada može nagovestiti da je na takvom putu. Za tri godine doveo je u Humsku igrače koji su gotovo u prvim utakmicama postajali ljubimci crno-belih pristalica i kasnije im donosili mnogo radosti.

Boleće ih taj Plzen, ali ne još dugo, jer kako vreme bude odmicalo, pogled na evropsku sezonu Partizana će biti čistiji i jasnije će se videti kakav je uspeh napravljen.

Zato smo vrlo opširan razgovor sa Ivicom Ilievim počeli upravo od tog dvomeča. Vodi se polemika da je Partizan mogao i morao hrabrije, više napadački, jače da krene na rivala. Tog mišljenja je i Iliev, i to ne krije.

– Znam, ostaje žal. Ovde malo čak i veći, jer smo videli posle prve utakmice da smo bili i malo bolji, individualno i tehnički. Oni su bili jači timski i pokazali su nam šta znači kontinuitet. Mislim da Partizan jeste podbacio. Da, mislim da je moglo hrabrije. To javno iznosim i to znaju svi igrači i uprava. I ja kada sam bio igrač, imao sam, hvala Bogu, puno velikih pobeda, uvek smo ih dobijali na hrabrost. I to mi je najžalije u ovoj sezoni, samo tih 90 minuta, taj stav. Da smo izašli hrabro i izgubili, niko nam ništa ne bi rekao. A ovako, sve dobro što smo uradili, po nekima, palo je u vodu.

– Ali, kada bi nam sada neko dao da sledeće i svake naredne godine gubimo sa 5:0 u toj fazi od bilo kog protivnika, da li bismo potpisali? Naravno! Ove godine klubovi u Ligi Evrope, pogotovo u prolećnoj fazi, ne pamtim da su bili jači. Mnogi od njih su poslednih godina bili i na pragu osvajanja tog takmičenja. Za 72 godina istorije kluba Partizan ima šest ’duplih kruna’ i šest proleća u Evropi, ali se nikada nije desilo da to ostvari u jednoj godini.

FOTO: HOTSPORT

  Ipak, loša strana je to što se dokazalo se da su evropske utakmice uvek kasnije uzimale danak u Superligi.

– Bukvalno svi izgubljeni bodovi u Superligi su bili posle evropskih utakmica, što je zabrinjavajuće. Ali opet, to je danak kada se igra dobro u Evropi, prošle sezone je nismo igrali, pa smo osvojili sve u Srbiji. Ja iz ovoga želim da izvučem pouke, da uspostavimo kontinuitet, da stvaramo tim na duži period, a ne da posle svakih šest meseci ostajemo bez glavnih igrača. Mora da se zna, mi smo uspeli da za dve, dve i po godine podignemo klub iz stečaja i blata i ostvarimo neke fantastične rezultate. Progresija je neverovatna i ne želimo da stanemo. Poenta je da se stabilizujemo i da nam ovo postane svakodnevica, a ne statistička greška. Da nam glavni cilj ne bude borba za grupnu fazu, nego njen prolaz.

 Partizanova omladinska škola poznata je kao jedna od najboljih u Evropi. Zato, prema rečima Ilieva, dugoročni cilj jeste da se umanji značaj stranaca, ali ne i da se od njih u potpunosti pobegne.

– Promenili smo sistem, opet nam je otišao stub ekipe, Everton Luiz, a umesto njega sam doveo igrača drugačijih karakteristika, Sašu Zdjelara. Opet smo imali maler da se on povredi baš pred prvu utakmicu, ali je već u narednim pokazao šta se od njega može očekivati. Išlo se na to da podmladimo ekipu sa mladim igračima, povratnicima, ali ne sa decom. Tu su Saša Zdjelar i Dača Pantić i pokušavam da sa njima izgradim srce naše sredine terena. Od ranije su tu Marko Janković, Ognjen Ožegović, došao je kapiten mlade reprezentacije Ukrajine. Želimo da dovedemo sve ono što nemamo u aktuelnoj generaciji u omladinskoj školi i da tako izgradimo mladi, ali kvalitetan tim za duže staze. Janković, Pantić, Zdjelar su bili moje želje i uspeo sam sve da ih okupim – a na potpitanje ko je sledeća želja, naravno da nije želeo da odgovori, ali je nagovestio: ’imam neku ideju’.

 Sportski direktor ste postali na svoj rođendan. Koliko je lakše ili teže biti funkcioner nego igrač i možete li da nam pojasnite, šta je zapravo ta funkcija sportskog direktora?

– Sportski direktor je kao neki ’đavolji advokat’. Da malo pojasnim šta je to. Imao sam pre svega iskustvo rada i rukovođenja ljudima kroz svoju sportsku akademiju i privatan biznis čime se više ne bavim. Direktor pravi viziju i, kada dođe na razgovor za posao, iznosi je generalnom direktoru, predsedniku. Oni odlučuju da li te primaju ili ne, pa ti na osnovu tog razgovora daju odrešene ruke. Obično to nije tako u srpskom fudbalu, jer samo neko dođe i kaže ’ti si sportski direktor’, evo ti plata, fotelja… Kod nas je bilo četiri, pet bivših igrača i ja sam bio tek treći ili četvrti po redu na tom konkursu. U Partizanu se poštovao taj sistem i zato se brzo došlo do rezultata. Pre dobijanja posla, ja sam prošao pet razgovora i na šestom sam imao prezentaciju pred upravnim odborom. I tek tada sam dobio posao.

Iliev nam je nekoliko puta napomenuo koliko je bitna korelacija između njega i trenera.

– Kada dođe novi trener, oni često ne vole igrače svog prethodnika. On traži deset novih igrača, a ti već imaš igrače na dve, tri, četiri godine ugovora. Sad moraš da dovedeš deset novih, ali i da prodaš deset starih. Gde sad njih da prodaš, kome, za koliko para, šta si uradio? Tu klub ide u problem. Rastu troškovi jer se nisi rešio starih igrača, oni kažu: ’da bi me prodao, daj mi dve godine platu unapred’, i ti mu daš. Dolaze novi fudbaleri i tako u krug. Zato sportski direktor bira trenera koji može da ispuni trenutnu ambiciju kluba, kratkoročnu ili dugoročnu, zavisi. Zatim se pronalazi zajednički jezik sa trenerom, jer šta će mi on ako hoće da menja 20 igrača. To je baza i imate početnu poziciju da pravite zajedničke planove za naredni prelazni rok. Kada sam dovodio Marka Nikolića, za taj period sam izabrao njega da bi se osvojilo sve u Srbiji. Onda je on otišao iz svojih razloga, pa sam se odlučio za Miroslava Đukića, drugačijih karakterisitka, da bi se napravio iskorak u Evropi. I evo ga.

– Igrače biram po onome šta je ekipi i klubu potrebno u tom momentu. Kada je došao Everton, svi su se pitali zašto on, a ja sam rekao zato što mi je potrebna agresija koju klub nema. Došao je Zdjelar koji ima nekih drugih sposobnosti, a koje su nam sada potrebne. Tavamba je stigao kada u napadu nismo imali centralnu ličnost da sačuva loptu, raširi ekipu, da bude martinela, da razigrava. Ožegovića jer nam je baš trebala zamena za Đurđevića, a oni su sličnih karakteristika. To je kao puzla, slagalica, tako je sastavljaš.

FOTO: HOTSPORT

 Sejduba Suma je u novogodišnjem intervjuu za HotSport iskreno rekao da je njegova igra bila sr*nje, ali se već u uvodnim utakmicama proleća kod njega može videti napredak, pre svega u voljnom momentu. Da li je ipak možda precenjen igrač?

– Vidite ovako, on je plaćen 1.650.000 evra. Jedna Barsa je Dembelea platila 100.000.000, a nije dao gol za godinu dana. Onda imamo Kutinja koji je plaćen 160.000.000 evra, sad je imao jednu asistenciju, a plaćen je sto puta više od Sume. Ceo svet pomera granice. Ne može nama najveći transfer da bude iz 2000. godine. Jurimo Evropu, a nemamo rezultate. Pa kako? Mi smo tim transferom želeli da pokažemo stabilnost, želju da se borimo do kraja, jer se uključio naš drugi klub, znate svi koji i ponudio mnogo veći novac. Da je on došao za cifru od 1.100.000 evra, koliko je bilo pre uključivanja tog kluba u trku, ne bi stajalo pored njegovog imena ’najplaćeniji u istoriji’ i već bi se drugačije gledalo. I Pogba je došao u Mančester u najplaćenijem transferu, pa nije mogao da se pomeri prve godine. Suma je jedini igrač kog nisam samo ja želeo, nego kompletna sportska struktura, svi treneri u klubu, čak i igrači.

– Ima tu i drugih stvari.  Atmosfera u ekipi, pritisak velikog kluba, tenzija na svakoj utakmici, privikavanje u novom gradu, da li igra na svojoj poziciji, da li ima samopouzdanja… E sad, da li se to samo pravi tenzija na igračima Partizana? Ako izvučemo neka imena iz drugih klubova koje ja pratim, bilo je bezbroj promašaja i skupih investicija, a o tome se ne priča. Svesno ili nesvesno, ne znam, ali je tako. Srećan sam što su oba naša tima ušla u šesnaestinu finala Lige Evrope, ali… Kod nas je stvorena slika da je šesnaestina finala jednog tima herojska, a drugog smak sveta. Najblaže rečeno začuđujuće, frustrirajuće. Kao da neko namerno želi da poremeti sve dobro kod nas. Znamo da postoje ljudi koji žele da budu na našim pozicijama, zato i provociraju. Napadaju i kada osvojiš ’duplu krunu’, prezimiš u Evropi.  Kako možeš da kažeš da niko nije za Partizan, a mi igramo šesnaestinu finala Lige Evrope? Onda niko od 66’ godine nije za Partizan.

– Fudbal je javna predstava i ti odeš u pozorište i onda možeš da kažeš nije mi se svidela ova ili ona uloga. Ne mogu ljudi da kažu on ne zna da igra fudbal, može samo da istakne ne sviđa mi se kako je on odigrao. Vanja Grbić je pre neki dan rekao: ’Mi jedemo našu decu, ovde postaneš vredan tek kada te unište i kada si u grobu’. Recimo, i ja da odem, za dve, tri godine će neko drugi biti problem. Danas sam čudo, a sutra sam ovakav, onakav… A niko ne uzima ceo paket i šta je on sve uradio u svom mandatu.

FOTO: HOTSPORT

 O Ožegoviću je dosta priča ispričano i ispostavio se kao pravi potez, bez obzira na sve, i za takav potez je trebalo puno hrabrosti. Po povratku iz Mađarske posle revanša sa Videotonom među novinarima je u internom razgovoru kružio ’predlog’ da baš on bude zamena za Uroša Đurđevića. Kako ste vi došli na tu ideju?

– Sad ću da vam ispričam istinitu priču, ali je uvek pričam u šali. Kada su 2015. mlade reprezentacije Srbije i Italije igrale u Novom Sadu, ja sam zapazio jednog ćelavog momka, to je bio Ožegović. I posle nekih godinu i po dana, Marko Nikolić mi kaže da hoće Đurđevića i ja kažem, ma da, super igrač, gledao sam tu utakmicu. I na sastanku sa Đukom ja mu kažem, gledao sam te, strava si odigrao i ispalim se već tada. Meni se već tada sviđao Ožegović, ali sam mislio da je to Đurđević. I čim je Uroš otišao u Olimpijakos, krenuli smo na Ognjena, ali smo imali svega par sati da reagujemo, jer je on već bio pred avionom za Rusiju, odbio je mnogo veći ugovor Amkara od našeg. I isplatilo se. Odigrao je sjajnu polusezonu, Jang Bojs, derbi, falio mu je samo gol posle onog penala. Sada je ušao u problem sa povredama, dva puta od početka priprema, ali vratiće se još jači, takav je momak.

 Ivica Iliev nam je ispričao i do sada malo poznatu priču o penalu u petoj seriji u Njukaslu. Imao je sve u rukama, ali je lopta umesto u mrežu otišla visoko preko gola.

–  To je najbolji negativan primer kada je neki klinac pun samopouzdanja bez pokrića. Neću nikada da zaboravim. Pošto smo pobedili sa 1:0 mojim golom, došao sam do Mateusa i rekao ’šefe, ja ću da dam taj peti, da rešim’. I peta serija, zvižduci, ja idem ka lopti, smejem se, srećan. Govorim u sebi: ’sad ću ja vama ovo ili ono, dao sam vam u regularnom delu, sad ćemo mojim penalom da prođemo dalje’. I sve to me je skupo koštalo. Zalećem se i razmišljam, da li da šutnem u ovu ili onu stranu. I od svega, ja odlučio da je podignem. I desi se Roberto Bađo iz 94’. Čak i Šaj Given je ostao ukopan. I onda osećaj posle toga, to je kod moje lude glave, što sam ostao smiren i rekao: ’pa dobro, promašio sam penal, proći ćemo dalje, ništa nije strašno’. Nisam imao ni trenutak očajanja. Zato mi je sada ta crta dobrodošla kada sam funkcioner.

(Izvor: youtube / HOT SPORT)

(Izvor: youtube / underPARTIZAN)

 Prisećanja na duele sa originalnim ’galaktikosima’ iz Reala probudili su poseban osmeh na licu Ilieva.

– To je najveći doživljaj. Ulazak u svlačionicu ’Santjago Bernabeua’, sada su one mnogo bolje, ali to je kao ulazak u svemirski brod. To sam osetio i kada sam u dresu Energi Kotbusa igrao protiv Bajerna na novom stadionu. Stojim na zagrevanju na centru i kao da me je neko tu spustio, kao da ja tu ne pripadam. Kao fotomontaža. U glavi mi je ’ne, ovo nije istina’.

– Za utakmice sa Realom me je pripremao Savo Milošević, bili smo cimeri u reprezentaciji. Rekao mi je da oni vole da se nadigravaju, pustiće te da igraš jedan na jedan, izazivaće te, pa oni su bre najveći klub na svetu. Tako je i bilo. Dres sam zamenio sa Robertom Karlosom i Raulom, a onda sam za jednu veliku uslugu dao Raulov dres, pa su mi govorili ko bi još dao dres Raula, ko danas zna za ’tamo nekog’ levog beka Roberta Karlosa. To su slatke dileme i uspomene – zaključio je sa osmehom ovaj razgovor Ivica Iliev.

HUMANITARNI TIKET

Ivica Iliev je na kraju intervjua napravio humanitarni tiket u saradnji sa našim sponzorom, kladionicom MaxBet. Ako tiket prođe, sportski direktor Partizana i kladionica MaxBet će dobitak darovati Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj.

Evo tiketa koji je u MaxBet kladionici odigrao Ivica Iliev:

0
0

4 Komentara

  1. Ti dovodis igrace loseg kvaliteta a uzmes 20 miliona od le prodaje karata prolaska u sesnest itd umesto da si doveo 5 stranaca ti dovodis ove jad i beda od kluba kao i uvek

    0
    0
    Odgovori
  2. Čoveče nemamo igri. Evo gledam utakmicu i nemogu da verujem da nam igra KATASTROFALNA. Dovedite V Ivica.Daj Boze da pobedite danas.Nijedan pas ništa. Sutevi na gol katastrofa.

    0
    0
    Odgovori
    • Као што написах на некој вијести од раније, узеће раднички бодове јер ми имамо Ђукића и даље као тренера. И, нажалост, бијах у праву. Надам се да ће сад отићи. Јер смо управо титулу изгубили

      0
      0
      Odgovori

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

Unesite pojam i stisnite enter