2
Domaći fudbal

IZ PEKARE U KOPAČKE: Kako je komšija pomogao Igoru Duljaju da postane fudbalska legenda?

Objavljeno: 02.06.16 u 18:31

Veoma interesantna anegdota prati prve fudbalske korake Igora Duljaja, nekadašnjeg Partizanovog ‘motorina’, a sada pomoćnog trenera Šahtjora iz Donjecka.

Bio je jedan od najborbenijih, ako ne i najborbeniji zadnji vezni Partizana, beskompromisan na terenu, bez previše tehničkih elemenata, ali sa neverovatnim osećajem za postavljanje u bloku. Jednostavno, Igor Duljaj je bio neprelazan, čak i za Kristijana Ronalda u dresu ‘orlova’ ili Realove ‘Galaktikose’ u Partizanovom učešću u Ligi šampiona.

Ali, ono što je zanimljivo, jeste njegov fudbalski početak. Njega je za klupski sajt FK Partizan otkrio u razgovoru sa portparolkom kluba Biljanom Obradović.

– Kao da je juče bilo – počinje svoju priču Igor Duljaj.

– Sećam se da su te 90-te u Topoli, mesta u kome sam rođen, na prijateljsku utakmicu došli igrači Saša Ilić i Veljko Paunović, jednom rečju veliki Partizan. Prodavao sam hleb u pekari i sa žalom posmatrao kako se drugi spremaju da prisustvuju utakmici, jer mene nije imao ko da zameni, sve dok komšija nije rekao mom ocu: 

– Nikola, daj pusti malog nek’ ide da gleda utakmicu, nađi zamenu za toliko!

ISHOD SASTANKA U ‘KUĆI FUDBALA’: Nenad Bjeković i Mile Jovičić vode Partizan! (FOTOGALERIJA)

Moglo bi se reći i da je komšija ‘krivac’ za Vaš dolazak u Partizan?

– Pa donekle i da. Tokom utakmice jednog od naših igrača je čini mi se zaboleo stomak i trener, kome sam i dan danas zahvalan, čika Žika Andrić, je dobacio:

– Mali hoćeš li da igraš?

Tada nisu postojale kopačke već patike sa kramponima. U Partizanu su tada bili pokojni Blagoje Paunović, Miša Radaković…Odmah su pitali gde mi je otac i sve ostalo je već poznato…

FOTO:STARSPORT
FOTO:STARSPORT

Skoro pet godina si putovao iz Topole za Beograd na treninge?

– Prošao sam sve kategorije od predpetlića do petlića, kadeta, omladinaca i dr. Bio sam četvrti razred i živeo na relaciji Beograd – Topola i onda ušao u prvi tim Partizana. Od tada još znam Sašu Ilića, ali i druge igrače koji su ponikli među crno-belima, ali su se ostvarili u nefudbalskim vodama.

Dres Partizana je uz idole bio ostvarenje svakog sna uz jaku selekciju talentovanih dečaka.

– Idol i uzor mi je kao i mnogima bio Peđa Mijatović, koji je tih 90-tih kao igrač motivisao sve klince koji su sanjali da obuku dres Partizana i uđu u prvi tim. Strahopoštovanje i radost što si u Partizanu je nešto što je urezano svim generacijama unazad.

Uz 3 trofeja za osvojeno prvenstvo i dva Kupa, potom i utakmica na evro sceni, ipak se najviše pamti plasman u Ligu šampiona sa Lotarom Mateusom.

– Ta osećanja ne mogu opisati. Igrate protiv Nju Kasla u kvalifikacijama za ulazak, a onda i u čuvenoj grupi po ulsku u Ligu šampiona – Partizan, Real Madrid, Porto, Olimpik Marsej, rame uz rame sa Bekamom, Zidanom, Raulom, Figom. I to je nešto što želim svakom igraču. Čekam da jednog dana ponovo odgledam sve utakmice koje smo tada igrali, jer to nisam uradio od tada.

FOTO: HOTSPORT
FOTO: HOTSPORT

Odlazak iz Partizana je za svakog igrača emotivno težak.

– Posle mi je zaista bilo svejedno iz kojeg ću kluba otići u koji, ali odlazak iz Partizana je odlazak iz voljenog kluba. Sve se brzo izdešavalo u roku od pet minuta. Proveo sam predivne godine u Šahtjoru i Sevastoplju, gde sam i dobio priliku da pri kraju igračke karijere počnem da razmišljam u drugom pravcu. Šahtjor je veliki klub sa dušom i tradicijom sa dobro poznatom i jasnom hijerarhijom u svakom segmentu, pa mi je drago da sam baš u njega otišao, a ne u neki drugi klub.

Rekla bih da su drugi u tebi videli ono čega možda ni sam nisi bio svestan?

– Glavni krivac je sadašnji trener Krasnodara g. Oleg Kononov, koji je tada radio u Sevastoplju u kome sam bio. Pitao me je, koje su mi ambicije u budućnosti, a na moj odgovor da sam sada fokusiran samo da dobro igram, rekao mi je da razmislim da počnem da mu pomažem. Dobio sam podršku kluba koji me je poslao u Kijev na obuku. U međuvremenu, on je otišao u Krasnodar, ali je ta ideja ostala da živi sa jasnom željom čelnika da me žele jednog dana kao glavnog trenera Sevastoplja. Posle svima poznatih dešavanja u Ukrajini, napustili smo Sevastopolj i vratio sam se u Beograd. Zahvaljujući mom prijatelju Dariju Srni dolazim u Šahtjor na praksu i tako je sve krenulo. Korak po korak, uz praksu, obuku i rad, počinjem da radim sa drugim timom.

Godinu dana si radio sa B timom, a od sinoć si zvanično i pomoćnik glavnog trenera prvog tima Šahtjora g. Paula Fonseke.

– Sve se brzo izdešavalo. Tek treba da se upoznam sa glavnim trenerom, kako bismo videli kakve su moje obaveze prema klubu, uloga u prvom timu i sl. Pripreme počinju 13. juna i za mene je velika čast da ljudi iz kluba, kao i predsednik g. Rinat Ahmetov veruju u mene. Ovo je i način da mu se zbog poznate situacije u zemlji odužim, zahvalim na poverenju i dam sto posto od sebe. Mlad sam trener, imam još mnogo da učim, ali mislim da mogu mnogo da dam klubu i fudbalu.

FOTO: HOTSPORT
FOTO: HOTSPORT

Posle igračke karijere u Partizanu, mnogo utakmica u nogama, šta bi ti poručio crno-belima na putu ka novim trofejnim i evropskim uspesima.

– Ostala mi je u glavi rečenica poznatog trenera koji je rekao:

– Kada budeš znao kakav fudbal želiš da tvoj klub igra, tada možeš da pričaš o trenerskom poslu. Tako je i sa Partizanom, morate da znate kakav je vaš stil igre i da to svaki sledeći trener još više razvija. Primera radi, Šahtjor ima određeni prepoznatljiv stil i trener koji će sada doći treba samo da ga usavrši. Tako treba da bude i sa Partizanom. Ako igramo napadački tako treba da igramo u Evropi i u prvenstvu. Tako treba uvek da se ponašamo bez obzira na protivnika. Dati odgovore u kom pravcu tim i klub žele da se razvijaju i onda postavljene ciljeve slediti – završava intervju za klupski sajt Igor Duljaj.

6
1

2 Komentara

Ostavi komentar

Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.

Unesite pojam i stisnite enter